beats by dre cheap

Kraj parade

U zadnje 2 sedmice desile su se dvije vazne stvari. Prva, dobio sam konacno otkaz sa posla. Nakon 4 mjeseca i 5 dana placenog sjedenja kod kuce konacno su mi urucili odkaz.

Procedura je bila standardna. Cekao se kraj sedmice jer se ovdje nikad ne urucuju otkazi u ponedjeljak vec vazdan oko petka. Neko negdje je izracunao da su manje sanse da se zaposleni vrati sa puskom i pobije sve ako mu se uruci otkaz u petak. Valjda konta, "izgubio sam posao, ali ko ga jebe bar je vikend". Pozvali su me u sobicu gdje mi je menadzerica hinduskinja dala stos papira, a onda je na telefon nazvala kineskinju iz personale i izasla iz sobice. Kineskinja je drobila 15ak minuta o proceduri i papirima. Rekla mi je da ce mi dati 2 sedmice plate kao odpremninu ako podpisem da ih nikad nizasta necu tuziti.


Otkaz mi nije jako tesko pao. Mrzio sam i kompaniju i vrstu posla koju sam radio. Naravno da mi je zao redovne plate i zdravstvenog osiguranja ali to je to. U kompaniji sam radio 4 i po godine. Planirao sam ostati samo 6 mjeseci jer sam od prvog dana bio nezadovoljan. Ali inertnost i nedostatak ideje za alternativu me zadrzavala tamo. Traziti drugi posao u istoj bransi mi nije bio toliki prioritet jer sam bio siguran da bi to bilo isto sranje samo drugo pakovanje. Htio sam neku drasticniju promjenu ali nisam imao ideje za sta pametnije. Pokusavao sam u slobodnom vremenu neke privatne talove pokretati, ali sve su to bili polu-pokusaji iz kojih sam dosta naucio ali nikad nista ozbiljno stvorio.


Od samog pocetka cilj mi je bio da kad jednog dana napustim ovu lopovsku firmu i kad sve saberem i oduzmem da ispadne da sam ja njih zajebao malo vise nego oni mene. Kazem lopovsku ne samo zato sto su mene licno zakidali, nego sto su zakidali sve redom od klijenata do drzave. Neki od najvecih racunovodstvnih skandala u americu su se vrtili oko ove firme. Toliki se los imidz stvorio da su cak ime promjenili u jednom momentu da smanje negativan naboj oko firme.


Helem, mogu mirne duse reci da sam ih zakinuo gdje god sam mogao pa kud puklo da puklo.


A sad druga vazna stvar. Privodim kraju projekat koji sam zamislio prije gotovo 5 mjeseci. Ideja mi je pala na pamet kao grom iz vedra neba dok sam citao knjigu koju mi je Zoka preporucio. Knjigu nisam ni procitao do kraja jer sam se u po frke sjetio da znam licno covjeka koji ju je napisao. Upoznao sam ga prije dosta godina dok sam radio u skoli boksa. Covjek je bio dosadan kao svrab i dolazio je svaki drugi dan nudeci nam nekakve biljne preparate koje je on valjda proizvodio.


 Nije ni vazno, knjiga mi je dala ideju i odmah sam se bacio na posao. U tom naletu entuzijaza sam poznanicima govorio da mi ne dopuste da nezavrsim projekat. Znajuci sebe znao sam da kad entuzijazam spadne i kad realnost da nema nista lako na svijetu dopre do mozga da cu posustati i htjeti odustati. Tesko da sam ikad ista u zivotu priveo kraju tako da sam se unaprijed bojao da ce i ova ideja neslavno zavrsiti. "Znas nas, jebo ti nas".


Ubijedjen da samo ako uspijem privesti do kraja da ce i rezultati biti povoljni htio sam nekako u tom valu entuzijazma da pokusam sve zavrsiti i preci onu tacku nakon koje nema povratka. Istu noc sam trznuo ljude cija pomoc bi mi bila potrebna i svi su obecali podrsku. Bacio sam se na posao i nakon par sedmica vec se poceo stvarati kostur projekta.


Onda dolazi prvi sok. Surfajuci ebay nailazim na nesto skoro identicno mojoj zamisli. Hladan tus. Razocarenje. Kad sam se malo sabrao i prokopao malo dublje vidio sam da samo na ebayu prodaju i da nema ni jedna druga referenca na netu o njima. Bio sam uvjeren da mogu apsolutno superiorniju internet marketing kampanju da uradim. To mi je malo vratilo samopouzdanje. Ali u pozadini mozga mi je to da ih nema nigdje na mapi sto moze znaciti ili da su skroz nesposobni da se reklamiraju, a moze i da znaci da za takvo sta nema potraznje uopste. Crv sumnje je ostao u mozgu do dan danas. To, plus cinjenica da me je jedna od kljucnih osoba koje su mi trebali da privedem kraju pocela vuci za nos i odugovlaciti i projekat je polako utonuo u hibernaciju nakon tek trecine obavljena posla.


Odkaz sa posla mi daje novu energiju pa otkacih tog sto mi je odugovlacio i angazovah brata koji nije vican tom poslu ali je u tom vaktu bio pristupacan i ja preskocih tu prepreku koja me blokirala i nastavih posao. Bojeci se da mi i taj drugi val entuzijazma ne ispiri prije kraja udarnicki se latih posla i jedan po jedan poceh zavrsavati sve potrebne poslice. Neki su bili do bola dosadni, drugi frustrirajuci ali ja u jednom momentu predjoh tacku bez povratka i sve poce ici lakse.


Projekat je na finaliziciji kod prijatelja bez cije pomoci tesko da bi ikad bilo privedeno kraju, a ja pocinjem raditi na strategiji marketinske kampanje. Finalna kvaliteta nece biti onako dobra kako sam ja u glavi to zamislio, ali sreca taj moj perfekcionizam izgleda ovaj put nije uspio blokirati sve. Idem na princip "good enough", tojest "dovoljno dobro", pa sta bude. Ostaje da se vidi hoce li uopste biti potraznje za ovakvo sta u obimu da se vrijedilo zajebavati sa ovim. Ali i u najgorem slucaju ovo je neka vrsta moralne pobjede da sam nesto uspio dovesti do kraja samostalno od samo ideje pa preko realizacije.

Bosanceros U Paklu Globalizacije
http://parabellum.blogger.ba
26/04/2008 21:51