Bosanceros U Paklu Globalizacije

Zgembo u zemlji cuda.

23.10.2007.

Limanov

Zadnjih dana po novinama i internetu se pise o snimku nedavno postavljenom na youtube na kojem se vidi ruski "pjesnik" Limanov kako sa Karadzicem orgija na brdu pucajuci po Sarajevu.

Sam snimak nije nista novo i vec je na raznim televizijama pustan vise puta tokom godina.

Mene samo interesuje kako nikom ni na jednom nivou vlasti nije do sada palo na pamet da digne krivicnu prijavu protiv ovog debila i da mu slozi interpolovu potjernicu pa da nesmije nos iz rusije promiliti. Znam da u onom nasem cirkusu od pravosudnog sistema nebi dobio ni 2 minute zatvora ali bar nek dozivi tu neugodnost da ga neko u lisicama sprovodi u grad na koji je pucao sa brda.

Dobar tuzitelj bi na osnovu one snimke mogao sloziti bar 15ak stokakvih prijava od terorizma i neselektivnog gadjanja civila pa do ilegalnog boravka i zagadjivanja okolisa.

Zna li ko od blogera kakvog kantonalnog tuzioca da ga malo prodrma pa da ovom papku ako nista napakosti malo tek reda radi ako nista drugo.

15.10.2007.

Mi i oni

Dok se u Sloveniji prica o lansiranju satelita i stvaranju Slovenske svemirske agencije (http://www.biznis.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=17258&Itemid=59 )

kod nas se prica trebaju li slijepci placati TV predplatu ( http://www.biznis.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=17266&Itemid=82 ).

 

Pa ti vidi druze Zijo :(   Grdna rano moja....

05.10.2007.

Bilo je dobro

Sto jest jest...

The image “http://img117.imageshack.us/img117/7323/ribanp7.jpg” cannot be displayed, because it contains errors.

12.09.2007.

Dobicete razglednicu iz africke zemlje safari

zbogom zohari! Odoh na odmor u Kanadu. Lososi su najebali :)

11.09.2007.

Sta ti je Amer

Sjedim kod brice u nedjelju tek neki zgoljo proviri kroz vrata da pozdravi. Brico zavika, pozdravi ga i oslovi ga sa "Fishy" (ribica). Kad je ovaj produzio svojim poslom brico mi poce pricati o njemu i rece mi da im on cisti akvarium pa su ga prozvali Fishy. Onda nastavi dalje i rece mi da ima zgodnu zenu i da se prije par godina poceo baviti proizvodnjom skupocjenik naliv pera i penkala. Kaze da ih pravi od zlata i dragog kamenja i kostaju po 20 000 dolara.

Meni se naravno odmah upali lampica pa ga upitah ako munta pera od 20 milja dolara sto onda koji kurac cisti akvarijume. Brico odgovori da to on samo za njih sad radi kao protuuslugu za sisanje. Ja ucutah. Valja penkala od 20 milja, a zao mu 20 dolara potrositi na sisanje. Lud narod pa eto ti.

I nije to jedini takavslucaj. Vec sam prije toga upoznao nekoliko milionera vlasnika stotine stanova koji licno idu da ciste klozete kad se zatrpaju govnima umjesto da plate vodoinstalatera da ode u jedan od njihovih stanova. Isto tako krece te stanove licno umjesto da molere plate i po citav dan razvoze smece i bave se slicnim pizdarijama.

Poserem ti se na milione ako ces se baviti takvim poslovima od jutra do mraka bez slobodnog dana.

10.09.2007.

11. Septembar

Iz sna me trznula mati. Bunovan sam je pitao koji joj je i sta me budi bezveze. Imao sam predavanja taj dan ali vec godinama nisam imao jutarnja predavanja da se nemoram buditi rano.

Izgledala je i zvucala uspaniceno. Rece mi :"Nesto strasno se desilo". Mene odmah presjece i vec poceh prebirati po glavi ko je od nasih umro. Sad vec rahmetli majka mi je prva pala na pamet."Sta je bilo?" promucah. Ona nesto poce petljati i ja skontah da se kanda nekakav avion kanda zabio u nekakvu zgradu u New Yorku. Pade mi kamen sa srca kad skontah da mi niko nije umro i haman se izderah na staru da me nebudi zbog gluposti. Nazad na spavanje nisam mogao pa sam se digao i sjeo sa njom da gledam tv.

Na TVu na svakom kanalu ista stvar. NY Twin tornjevi gore. Slike udaraca aviona su se mnozile kako su se dokopavali novih amaterskih snimaka. Uglavnom slike onog drugog udarca jer je vec hejbet kamera bilo upereno u zgrade nakon prvog udara.

Iz pocetka su reprizirali snimke ljudi kako iskacu iz prozora u smrt. A onda dodje komanda da se to ne prikazuje radi familija. Meni pade napamet kako su isti ti novinari snimali sarajlije kako preskacu balkone i skacu iz prozora gorecih zgrada. Tad im familije nisu pale na pamet.

A onda pade prvi. Pa iza njega pade i drugi. Tu negdje dodje i vijest o pentagonu i onom cetvrtom sto se srusio.

Meni onda pade na pamet Tim Clancy i njegovo upozorenje od prije neznam koliko godina da bi teroristi mogli tokom takozvane "State of the Union" prezentacije uletiti avionom u kongres i u jednom momentu pobiti sve 3 grane americke vlasti. Sve kongresmene, senatore, predsjednika, podpredsjednika i ustavni sud.

Pocece se i izjave raznih politicara prenositi na TVu. Arape su odmah lincevali prije nego se i znalo ko je stvarno odgovoran. Ja sam se iskreno nadao da nisu arapi. Neko se poput mene isto sjetio Tim Clancija i CNN je i njegovu izjavu prenio. Od svih govornika on me jedini impresionirao. Moj respekt prema njemu je skocio do neba. Jedini amerikanac koji je u tom vaktu sacuvao hladnu glavu. Izmedju ostalog je rekao da netreba automatski napadati arape prije nego se sazna ko je odgovoran, a onda je dodao da u slucaju i da jesu arapi da se bude pazljiv i ne optuzi citav islamski svijet zbog poteza sake fanatika. Ja ostah zabezeknut nivoom samokontrole.

Utom dodje i vakat da idem na predavanje. Nisam bio siguran hoce li se i odrzati ali sam imao neki ispit i nisam smio rizikovati. Izasao sam vani i sjeo u kola da krenem prema faksu. U gradu je vladala panika. Ulice su bile blokirane autima i saobracaj je jedva mrdao. Svi koji su radili u visokim neboderima su ufatili maglu i citav grad je bio blokiran. Meni je proradio zivac mrcvareci se u saobracaju.

Do faksa sam nekako dogegao. Tamo ista slika k'o i svuda drugo. Studenti natrpani gdje god su mogli naci TV. Na TVu iste slike. Malo sam sjeo da odmorim ali mi je brzo dodijalo iste slike gledati pa sam otisao vidjeti imali nastave. Profesoricu sam nasao gdje bulji u TV pa sam i malo sa njom sjeo ali kad me zasvrbila guzica ufatio sam maglu. Telefon me je trznuo i rodica mi je javila da su se svi skupili kod nje. Nemajuci pametnija posla i ja sam se uputio njenoj kuci. Tamo je bila klasicna zajebancija. Bosancerosi oguglali na sve su odmah viceve poceli izbacivati i ja proglasih da cu biti prva americka izbjeglica u Bosni. Usput napomenuh da trebam produziti Bosanski pasos da ako uvedu mobilizaciju  furam u kanadu lakse.

Poslije toga se nesjecam kako sam proveo dan. Vjerovatno sam buljio u TV kao i svi ostali.

 

30.08.2007.

Sve mi se cini..

Da me jebes ali sve mi se cini da je u Bosni predratno stanje. Koliko god blesavo zvucalo, zvucalo je blesavo i 90ih pa bi sta bi. Znam da se to ponavlja vec neko vrijeme ali sve mi se cini da je danas poslije onakvo bezobraznog prijedloga reforme policije vaga prevagnula.

Nebih da hulim, ali vakat je cini mi se pregledati i podmazati zakopano oruzje. Oni optimisti koji su svoje zalihe predali vec mozda bi trebali opet se snabdjeti. Povratnici koji bi bili prvi na udaru nek ne racunaju na karinu od drzave i nek se samoorganizuju ili ce opet biti prvi u redu za klanje. Nebi bilo lose i neformalno reaktivirati PL i beretke. Oni koji misle pariti nek vec planove prave da dzaba neodlazi humanitarna na njih kasnije.

Sve u svemu ako i ovaj put docekamo sranje nespremni vala i zasluzujemo da nam se sve ponovi.

21.08.2007.

Cizma glavu cuva

Citav rat pa i malo poslije sam kubirio sa obucom. Sto zbog kokuzluka sto zbog nekontrolisanog rasta nogu.

Pocetak rata sam docekao u Adidas "univerzalkama". Neunistive patike koje su vremenom prestale biti bijele i postale neka kombinacija sive boje od prasine u kojoj sam igrao fudbala i narandzaste od teniskih terena. Okupacija je nekako zvanicno pocela kad su seseljvci blokirali grad i stavili punktove na mostove i ostale vazne tacke grada. Skola je bila otkazana taj dan a ja sam sa nekom rajom sjedio na klupi i pisao svoje ime sa strane dzona od patika.

Nemogu se vise sjetiti svih detalja ali znam da sam se snalazio kako sam znao i umio. Tetak je dobio neke reebok patike umjesto love za neki poslic koji je obavio tako da mi je to odlicno doslo. Kad se to raspalo nosao sam stokakve "starke" (all star). Jesu bili falsifikati i neudobne ali su bar bile rokerske. Patike su mi se uglavnom trosile na petama i pod velikim prstom. Kad bi se dzon izlizao skroz i veliki prst konacno provirio za prvu pomoc sam koristio staru dobru iz alan forda naucenu tehniku guranja kartona preko rupe.

Ljeto sam naravno provodio uglavnom u papucama ili bos na rijeci osim kad poslijepodne treba zaigrati fudbala za sta sam morao zrtvovati neke od patika.

Odnekud sam pazario i neke patike valjda domace proizvodnje. Bile su bijele i imale neko zeleno slovo sa strane. Nemogu da se sjetim koje je slovo bilo, ali moguce da je bilo G. Njima se nakon prve kise odlijepio dzon pa ga je komsija M. sa cetvrtog sprata ljepio nekim blesavim obucarskim ljepilom.

Jebanija je bila oko fizickog i psihopate nastavnice o kojoj sam ranije pisao. Trazila je od nas da imamo cisto bijele patike "sangajke". Meni moje sangajke vise nisu mogle a nigdje ih vise nisam mogao naci za kupiti. Ja sam nasao neke stare bijele patike koje su mi bile bar 3 broja premalene. Tih 45 minuta fizickog je bilo neopisiva patnja. Cak mi je jednom prilikom i zvocala sto nemam sangajki. Nekakvu kopiju sangajski sam konacno nasao u maloj prodavnici obuce prekoputa ostataka porusene F. dzamije. Broja pravog nije bilo pa sam morao kupiti bar 3-4 broja prevelike patike. Kasnije sam u njih gurao novinski papir da mi nespadaju tokom casa.

Jesen i zima 93ce su bili vrhunac degeneka. Sve kombinacije sto sam imao sam vec ispucao i docekao sam jesen i kise sa supljim starkama. To je moglo trajati dok su se lokve mogle preskakati, ali kad je kisa pocela padati non stop jebao sam corka. Nije bilo druge nego poceti harlati po balkonu i preturati stare cipele od starog. To se pokazalo dosta uspjesno te nadjoh par cipela koje mi pasu. Stil naravno nije bio za mene, ali ko ga jebe nije ni bio toliko staromodan da je upadao u oci.

Sa tim cipelama docekah i zimu i tad nasta pravi belaj. Snijeg pade, bljuzga se stvori, a ja u tijesnim cipelicama skakucem preko prtine. Tad sam znao kako je bilo partizanima na Igmanu. Ja se opet vratih na balkon i poceh opet harlati po kesurinama nebili mi se opet posrecilo. Ovaj put nisam imao toliko srece. Sve sto sam nasao su bile neke cizmice dobro starije od mene. Ovo je valjda bio posljednji urlik mode prije nego sam se ja rodio. Na momenat su izgledale kao kaubojke samo sto nisu bile toliko duboke. Imale su petu i isle u spic. Antika. Razmisljao sam sta mi je gore, da mi se prsti smrznu i da ih moram odrezati ili da me raja vidi u ovom. Progutao sam ponos po ko zna koji put i te cizmice navukao i izasao van. To se pokazalo kao vrlo opasan potez jer jebene cizmurine nisu imale nimalo gume na dzonovima i bile su nesto najklizavije sto sam u zivotu obukao. Cim sam izasao vani krenuo sam plesati i nikako mi nije jasno kako nisam vrat slomio. Nosio sam ih par dana rizikujuci pogibiju a onda ugledah svjetlo na kraju tunela.

U taj vakat mi je amidza uspio preci granicu i spasiti glavu. Stan je ostavio nama da ga izpraznimo. Nikad se uzivotu nisam vise naradio jer je stan bio na 7om spratu a struja tek misaona imenica. Helem stan je izpraznjen a stvari date nekom amidzinom "prijatelju" da ih proda. Cetnik je naravno ukrao stvari i vise se nikad nije culo za njega. No to nije tema price.

Stari mi u jedan momenat rece da mu se cini da je vidio neke vojne cizme u stvarima. Meni se odjednom upalise sve zvona i sve lampice u glavi i zavikah gdje bolan. Rece da misli da je vidio nesto u nekim vrecama iz amidzinog stana sto smo stavili u nas podrum.  Ja se nacrtah dole i poceh rovati po vrecama. Nakon nekog vremena iskopah jednu cizmu. Bem ti kralja koja radost. Cizma je bila vojna ali ne ona standardna. Ova je imala samo jednu kopcu sa strane i dzon joj je bio drukciji. Sve mi se cini da je ova bila nesto bolja od standardnih vojnih cizama. Amidza je prije rata bio u rezervnoj policiji pa neznam jel to ima kakve veze i jesu li to neke drotovske cizme ali to nije uopste bilo vazno. Spas je bio tako blizu. Ja se bacih na pretrazivanje ostalih vreca i nakon nekog vremena HOROR. Cisti horor. Drugu cizmu nisam mogao nigdje naci. Sve sam vrece pregledao 10 puta ali druge cizme nije bilo ni za lijeka. Dodjoh u stan sav prestravljen i upitah starog zna li on slucajno gdje bi druga cizma mogla biti. Rece da je vjerovatno zavrsila na kamionu sa stvarima koje je cetalja ukrao. Ja sam se umalo objesio.

Nakon par sati stari se sjeti da smo i u komsijin podrum stavili nesto stvari i da odem vidjeti imali slucajno tamo stogod. Ja se opet nacrtah dole u sekundi i poceh rovati po vrecama. Valjda se i sudbina vise smilovala i nadjoh tu drugu cizmu. Mojoj sreci nije bilo kraja. Cizme su bile par brojeva prevelike ali to mi uopste nije smetalo. Odnekud iskopah stare ribarske priglavke koje se nose u gumenim ribarskim cizmama da ti se noga ne smrzne. Posto su cizme bile dovoljno velike mogao sam u tim priglavkama komotno obuci cizmu. Pola zivotnih problema sam tako rijesio.

Zima prodje kako je i dosla i dodje vrijeme da se cizme pohrane sa strane za slijedecu godinu. Poce opet improvizacija oko ljetne obuce. U taj vakat mi je tetka odlazila van. Valjda kao pozdrav za svog omiljenog necaka ode jedan dan samnom u Planiku i ja izadjoh sa gajnc novim Adidas torzionkama. E to je bilo nesto. Mozda zvuci ludo u taj gladni vakat kupovati patike za 100 maraka ali to je imalo neko drugo malo vise znacenje. To je ujedno bio i statusni simbol u to vrijeme tako da je sve skupa bilo nesto posebno.

Patike je valjalo i sacuvati sad a to je opet posebna prica. Ljubomorni komsija vrsnjak, sitna dusa i zakleti cetnik je uposlio lokalnog psihopatu da mi otme patike tako da sam morao i oci na ledjima stvoriti. Igrao sam se macke i misa sa tim psihopatom mjesecima pa san znao iz skole kroz prozor izlaziti dok me je cekao pred izlazom. Patike sam uspio sacuvati i snjima docekao i jesen i izlaz iz grada. U njima sam proveo i mjesec dana u kampu UNPROFOLA u tampon zoni.  Sa njima sam i do Zagreba dogurao i docekao zimu tamo. Onda poce jebanija opet nanovo. Docekah i snijeg u torzijonkama pa sam i po Zagrebackim ulicama preskakao prtinu i izbjegavao bljuzgu. To je trajalo dok nisam otisao na Zagrebacki velesajam i tamo zbavio par nekih jeftinjava Borovih cizama. Proklinjao sam sve na svijetu sto neponesoh svoje vojne cizme sa sobom

U torzionkama sam i u Ameriku dosao. Ovdje je u to doba kisa padala neprekidno i grad je skoro poplavio. Borovo cizme sam zaboravio u stanu neke cure kod koje sam bio prvih par noci.  Docekah i prve dane skole u torzionkama i  nakon sto sam par dana dosao u skolu pokisao kao mis odnekud banu nekakav kinez nastavnik i rece da on ima visak par cipela i da bi ih meni dao. Ja ostah zblanut. To je valjda dno zivota kad ti kinez nudi svoje stare cipele. Odmah sam otisao do te cure i nasao svoje Borovo cizme da se ne blamiram vise.

I tu nekako zavrsi moja patnja sa obucom.

 

15.08.2007.

Pojacalo je zavrseno

Bilo je burno i nezaboravno. Za vise slika i foto-esej razlicitih faza izgradnje otidjite na ovaj link.

13.08.2007.

Frustrirani

Sjecam se da sam se ko dijete zivcirao zbog srednjoskolaca. Taman onako dosao na svoje i poceo trebe ganjati a srednjoskolci pateticari nam dodju i pokupe najbolje trebe is skole. Kontao sam tad kakvi su to papci da moraju po osnovnim skolama trebe muntati umjesto da zegaju svoje srednjoskolke.

Helem kad bi zivci dovoljno utanjili i kad bi nas bilo u dovoljnom broju ti papci sa bradicama su znali stradati.

Tamo negdje u 7om osnovne u nase zgrade se doseli neki tip iz Zagreba. Bio je stariji od nas jedno 4 godine sto je u to doba bila golema stvar i bio je nekakav pederast zenskaros i odmah se sa trebicama poceo druziti. Jedan dan sam sa dvojicom havera sjedio na trotoaru i kao obicno tersao o necem. Pred nama je taj lik sa jedno 4-5 cura igrao odbojke na parkingu. Cika vriska i ostale pizdarije dok smo nas trojica o nekim "vaznim" stvarima dumali.

Kako je cika i vriska postala sve glasnija i mi pocesmo obracati paznju na njih i odmah se fokusirasmo na tog lika. Hem je novi, hem pederast, hem nam trebe munta. Sto smo vise obracali paznju to smo vise tersali i u jednom trenutku u momentu silne inspiracije meni na um pade genijalna ideja i ja ponosno predlozih "Hajmo ga razbit mater mu jebem". G. i Dz. uvidjese odmah svu genijalnost moje ideje i pristadose isti momenat.

Posto je valjda red da se ima i neki konkretan razlog prije nego razbijes lika mi se digosmo i pridjosmo im. U jednom momentu lopta dodje do Dz. i on je uze i nabi je sve snage sa nadom da ce upasti nekom na balkon. Balkon je promasen ali je lopta otisla dovoljno daleko da bi u vecini slucaja izazvala neku reakciju.

Na nase iznenadjenje tip nije ni trepno nego je otrckarao po loptu ko sposlom i nastavio. Posto taj pristup nije izazvao zeljenu reakciju mi upotrebismo vec milion puta upotrebljenu alatku, to jest G.ovog malog burazere S. S. je bio rodjeni bandit i sa tih 8-9 godina uvijek voljan poslusati kad je neki belaj u pitanju. Reko smo mu da skupi svoje raje i da krene provocirati kloca pa kad jednog od njih ovaj dirne mi cemo uletiti.

I fakat S. skupi par ugursuza i krenu vaditi zivce klocu. To je potrajalo neko vrijeme ali nije dalo zeljene rezultate. Nakon dosta vremena S. dodje do nas i rece nam kroz smijeh: "Nemojte ovog dirati bas je lik faca nista mu nesmeta". G. je S-a onda dodatno motivirao udarcem u glavu i naredbom da se vrati i zavrsi posao. S-u je bilo dosta ove zajebancije sa nama i pridje liku i sve snage ga sutnu nogom u jaja. Lik se savi malo i onda mu zaveza samar sto je ujedno bio i signal nama da se nacrtamo tu iste sekunde sa legendarnim pitanjem: "Sta mi diras brata?"

 

-Ali on me udario nogom u jaja!

- Sta mi diras brata?

-Ali zajebaje me citavo vrijeme!

-Sta mi diras brata?

-Ali vidjeli su svi da provocira konstantno!

 

Bio je visi od nas bar 2 glave i konacno mu dodija raspravljati se i usuti. Ja i Dz. smo sutili cijelo vrijeme. Ja sam nakon sto se ova pametna rasprava oduzila vec poceo i sumnjati da ce od ovog posla ista biti.

Tu misao nisam ni zavrsio kad Dz. nekakvim karate udarcem zalijepi lika u glavu. G. kao po komandi mu uleti glavom u stomak i ond poce lupati. Meni mozak iznenadjen naglom promjenom nekako posla signal rukama i ja pocek boksati po bubrezima ko po vreci za lupanje.

Nije to moglo dugo potrajati kad odjenom iz mraka niknuse trojica pijanih drogiranih i do zuba naoruzanih vojnika.

"Trojica na jednog!?!?.... E nece moci".

Ovaj jedan se meni okaci na ledja. Ruku mi oko vrata sveza i okaci se o mene citavom tezinom. I pocese i oni nas peglati isto ko sto smo i mi kloca peglali prije sekundu sa glupim pitanjima.

"Kako to vas trojica na njega jednog?"

Ja sam vec znao sta dolazi iza tih pitanja i poceo se psihicki spremati. Posto je to bilo "multietnicko batinjanje" ja i G. smo mogli u najboljem slucaju racunati na dobre batine a u najgorem .... Za DZ se nisam sekirao jer toj picki nije nikad ofalila dlaka sa glave zbog starijeg brata. Vec je prepoznao jednog od vojnika. Tako me je jednom ostavio na cjedilu dok mi je Dzani skakao po glavi.

(BTW Dzani ako te ikad nadjem, a ovo je mali svijet i nacu te kad tad ako si ziv, obecajem ti da neces znati sta te je snaslo)

Heleme nejse. Peglanje se nastavlja a ja kontam kako cu se najbolje pokriti dok me budu sutali.

"I sta ga dirate vas trojica?"

-"Zasto sto mi je malom bratu opalio samar"

U tom momentu kloc  napravi kobnu gresku valjda nakon naglog opustanja i nakon sto je skontao da ce ga ovi spasiti i poce jecati i govoriti kroz suze "nisam nisam on me prvi napao".

Vojnice se okrenuse njemu iznenadjeni suzama.

"Sta places koji kurac"

Kroz suze i jecaje kloc odgvori -"Neplacem".

Na to ovaj sto je meni na ledjima visio pusti mene i klocu zalijepi samar "Sta places majku ti jebem".

Kako su sad njemu pijane i drogirane budale okrenuli paznju nas trojica se ufatismo noge i odleprhasmo na laganim nogicama a kloca ostavismo vojsci da mu zavrsi dobrodoslicu u BiH.

Neznam jeste li ikad trcali nakon sto ste se izvukli iz lose situacije i nadopingovani adrenalinom ali majke mi moje noge same hodaju i nedodiruju zemlju. Lebdis kroz zrak i imas osjecaj da nemoras ni disati samo fataj maglu.

Mi se pozdravismo i ufatismo maglu svoju kucama. Sutradan je uvijek novi dan.

Neznam koji kurac mi ovo pade na pamet nakon tolikih godina niti zasto zapisah ali znam samo da mi je neko rekao taj dan da cu jednog dana u buducnosti sjediti u kocki medju hindusima i kinezima i buljiti u kompjuter citav dan rekao bih mu i da su ludi i da im noge smrde.


Noviji postovi | Stariji postovi

Bosanceros U Paklu Globalizacije
<< 03/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Linkovi

MOJI FAVORITI




BROJAC POSJETA
53608