Bosanceros U Paklu Globalizacije

Zgembo u zemlji cuda.

22.12.2007.

Mali update

Reko da se javim prije nego umre blog :)

Prosli post sam pisao cini mi se u utorak ili srijedu. U petak sam vec okvirno ugovorio sljedeci projekat. Kazem okvirno, jer se nikad nezna moze li se sta uzjebati u zadnji momenat. Znam menadzera koji radi na lokaciji gdje sam vec jednom prije par godina bio pa sam ga tokom tromjesjecnog sastanka trznuo i pitao traze li ljude. Rece da ce krajem januara ili pocetkom februara trebati ljudi i rece da ce i mene onda ubaciti.

Ovo je tacno ono sto sam zelio da cujem. To ce mi dati oko 2 mjeseca placene pauze. Sjedim kod kuce na punoj plati i relaksiram maksimalno. Projekat se nalazi 10-15 minuta od moje kuce tako da cu sat i po do dva stedjeti dnevno na putovanju u poredjenju sa bivsim. Posao ko posao i nije nesto posebno interesantan, ali svagdje bi me isto sljedovalo. Nadam se da se nece nista uzjebati pri kraju.

Ja sam vec usao u neradnicki ritam. Gledam TV do 3 ujutro i spavam do pola 12. Uglavnom sam maksimalno opusten iako me zna spucati nervoza iz cista mira zbog nevezanih stvari. Pokusavam da ne jedem iz dosade i svaku priliku iskoristim da se ispucam iz kuce. Vise sam kafa popio u zadnje dvije sedmice nego u zadnje dvije godine.  Ovu praznicnu histeriju pokusavam zaobici koliko mogu iako je pravo tesko. Sto se vise blizi bozic veca je panika na cestama, vise auta i manje parkinga. U centar grada necu ni da idem. Iako mi je glava zarasla cekam da prodje bozic pa se mogu ici osisati ko covjek.

Mimo toga nista novo. Jedina stvar sto me jebe je sto mi zivac titra ispod lijevog oka vec sedmicama. Nije konstantno, ali se javi nekoliko puta dnevno tacno da me podsjeti da je jos tu. Znalo mi se to i prije desavati ali nikad ovoliko dugo. Ako ima ko pametan da kaze od cega je to i kako se kutarisati istog ja sam voljan saslusati. Ali mozda je dobro da ima bar to jer nekazu dzaba stari ljudi da kad ti sve ide dobro da bar ubacis kamencic u cipelu da te zulja.

Mimo toga raspolozenje je na nivou. Naspavaniji sam i odmorniji, znaci odmah sretniji i raspolozeniji a jos navrh toga imam viska vremena pa se mogu baviti i nekim filozofskim pitanjima a ne samo onim egzistencionalnim.

Umorni je nekidan postavio na svoj blog ponnajaci post sto se moze napisati na koji ama bas nista nebih mogao dodati.

Za one koji su ga propustili ja cu ga ovdje citirati. Apsolutno, podpuno i bezuslovno se slazem.

"

14.12.2007.

MUDROST (nekad spomenuta, ali nije zgoreg ponoviti)

BoLjE BiCiKlOm U kUrVaLuK nEgO mErCeDeSoM nA pOsO

"


PS Bajram Mubarek Olsun
06.12.2007.

Zadnji dan na projektu

Desilo se i to i vise nisam potreban na ovom projektu. Prvi momenat kad menadzment proracuna da ih u datom momentu vise kostas nego sto proizvodis dobijas nogu u rekordnom roku. Takav je konsultantski posao. Nema veze sto ce opet biti u frci za 2 mjeseca, nema veze sto su samo prije par mjeseci od tebe trazili da radis smjene od 12 sati 6 dana sedmicno da ih izvuces iz govana. Ti si potrosno sredstvo. Citao sam nekidan tekst gdje se porede konsultanti i prostitutke. Kaze i jedni i drugi dodju klijentu i obave posao nakon koga klijent isplati pare i sa osmjehom te posalje kuci izcrpljenog.

Nacin na koji su mi saopstili da mi prestaje ugovor je isto vrhunac neprofesionalizma. Sreca ja sam znao sta dolazi vec duze vremena a imao sam i konkretne nagovjestaje samo dan ranije tako da nisam bio iznenadjen. Dosao sam na jutarnji sastanak u utorak gdje debela menadzerica ko iz topa ispali "Odkud ti ovdje, ti vise nisi na timu".

Pokusao sam da se uvalim na neki drugi tim na nekom drugom projektu kod istog klijenta ali nisam uspio. Par projekata je otkazano, par je odgodjeno, a na ovom jednom aktuelnom gdje traze ljude sjedi smrdljivi hindus sa kojim sa se zakacio jednom ranije i koji nece ni da cuje da je dodjem kod njega opet. Iako imam prijatelja na tom timu u ovom momentu moji neprijatelji su jaci. Nije vazno sta znas vec je vazno koga znas. (Zvuci poznato zar ne? ;) )

I sta to za mene znaci? U principu ovo nije nesto katastrofalno lose. Ja i dalje imam posao, jer radim za konsultantsku firmu koja me placa i dok cekam da mi nadju sljedeci projekat. Tako da bih sad par sedmica mogao hladiti muda kod kuce dok primati punu platu dok nesto novo ne iskrsne.

Problem je u tome sto sad sve iznova treba ponovo. Prvo se moram izboriti da me ne posalju u tunguziju pa da putujem do posla i nazad po 4-5 sati dnevno. Onda kad i stignem na novi projekat opet moram proci kroz svu jebaniju borbe za status. Moram opet zube pokazati kao i svaki put do sada dok ne skontaju da me nemogu levatiti kako hoce. Onda se moram izboriti za normalno radno vrijeme jer ovdje je standard da na poslu ostaju citav boziji dan od jutra  do mraka (iako nista nerade) tako kad neko poput mene dodje i nezeli ni da cuje o ostanku vise od 8 sati dnevno uvijek nastanu problemi. Moram se izboriti da mi ne uvale opet kakve hinduse u indiji da pa da misle da cu zvati ih u 11 sati navece da im objasnjavma sta i kako da rade. Pun mi je kurac te rutine vise!

I sta preostaje za zadnji dan? Skinucu ime sa svog radnog mjesta i ponijeti sa sobom. Neznam zasto ali nikad nisam mogao svoje ima baciti u kantu za smece, pa ko budala stavim papir u turbu i negdje kod kuce zastekam medju papire gdje mi se godina vrti. Sljedece sto moram uraditi je malo pocistiti kompjuter. Ono sto zelim sacuvati poslati sebi na email, ostalo izbrisati. Komp bi trebao da bude izbrisan automatski kad ga ja predam ali ja sam ubjedjen da admini zavire svaki put da vide ima li sta interesantno. Kod mene nece nista naci. Onda mi jos predstoji da se pozdravim sa ljudima do kojih mi je stalo. To jest sa njima obojicom. Godinu i po dana sam ovdje ali mi nije bilo ni na kraj pameti da gradim neka poznanstva. Ja sa ovim ljudima nemam nista zajednicko. Slusajno naletih na par momaka sto su OK i sa njima se vrijedi pozdraviti. Ostale ko jebe. Sutradan niti cu se ja njih sjecati niti oni mene.

Moracu malo priviriti u ladice vidjeti jesam li sta tusno tu sto zelim zadrzati. Smece necu dirati. Moj stari bi sve pocistio da se glanca prije primopredaje. Ali mene zaboli neka stvar. Nisu ni oni htjeli pocistiti oko mene kad sam im rekao da ima misijih govana, sto bih ja onda svoje papirice cistio po stolu.

Trznucu par menadzera s' kojima sam dobar i staviti im do znanja da ako bude stalnih pozicija otvorenih da se sjete mene. Od toga nema nista znam i sam ali ko ga jebe nekosta me nista da probam.

I to je od prilike to. Sa posla cu pobjeci vec oko 2. Sta mi mogu sad, nemogu me dva puta otjerati. Kuci cu doci oko 3, oprati ruke, zavaliti se u kauc i cekati da u 4 pocne Star Trek Voyager da me malo razvesele Seven Of Nine sise.

03.12.2007.

Godina dana bloga

Nekidan je blog navrsio godinu dana pa je valjda red za neku reflekciju. Blog sam prvo zamislio kao arhivu gluposti koje mi se desavaju na poslu, ali vec od prvog dana je krenuo nekih drugim nedefinisanim tokom i takav je ostao do danas.

Znajuci sebe vec sam na pocetku rekao da nemam pojma koliko dugo ce mi se dati odrzavati ga u zivotu. Broj tekstova je nakon pocetnog entuzijazma bio u stalnom padu dok se nije stabilizovao na neki valjda odrzivi nivo sa malim varijacijama koje ovise o trenutnom raspolozenju i vremenskim prilikama.

Ponajveca vrijednost bloga je vjerovatno to sto sam stvorio nekoliko virtualnih poznanstava koje jednog dana mozda i pivom zalijem. Isto tako golema vrijednost je i to sto sam nesto uspio odrzati u zivotu godinu dana. Za neke to i nije neki podhvat ali za mene koji tesko da sam ista u zivotu priveo kraju to je golem uspjeh. To me prokletstvo prati citav zivot. Trenirao sam tovar sportova, imao milion hobija, ali sve kratkorocno....

Helem nejse, blog je pregurao godinu dana pa sta bude. Hoce li i dozivjeti jos jednu godisnjicu neznam, to ce samo vrijeme reci.

 

 

Bosanceros U Paklu Globalizacije
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Linkovi

MOJI FAVORITI




BROJAC POSJETA
49860